Vrijednost filigrana je isključivo ukrasna, a u svakodnevnom ga govoru i danas spominjemo kao mjerilo preciznosti i ljepote. Smatra se jednom od najdelikatnijih vrsta obrade metala za nakit. Koriste se fine žice od zlata ili srebra za stvaranje ornamentalnih motiva, često kombiniranih s malim kuglicama. Krhkost filigrana često podsjeća na teksture čipke. Ova je tehnika tradicionalno povezana s luksuznim dizajnom i finom izradom. Kod srebrnog se filigrana reljef nerijetko dodatno ističe tehnikom zacrnjenja.
Osim u mediteranskim zemljama, danas je i dalje iznimno popularan u Indiji i Aziji.
Ova je nevjerojatna tehnika duboko ukorijenjena i u hrvatskoj kulturi.

Podrijetlo filigrana
Ime filigran, potječe od spoja latinskog filum (nit), i granum (zrno). U slobodnom prijevodu ovo bi značilo zrnata nit ili granulirana nit. Filigran nije samo prekrasna i poznata tehnika nakita u suvremenom dizajnu, već je od davnina bio i ključni dio umjetničkih djela koje su izrađivali draguljari. Nalazimo ga u remek-djelima Etruščana i Grka, a vrhunac doseže od VI. do XII. st. u Bizantu.
Filigran potječe iz Mezopotamije i Egipta. Zahvaljujući arheologiji, mogli smo pronaći dokaze u relikvijama drevne Mezopotamije da je filigran ugrađen u nakit od 3.000 godina prije Krista. Čak je u Midvatu (provincija Mardin, Mezopotamija) postojao poseban oblik filigrana, koji je koristio srebrne i zlatne žice. Tehnika telkari koristi se i danas.
Jedan od najpopularnijih načina ukrašavanja filigrana je granulirani rad. Stvoren sićušnim zrncima i kuglicama zlata zalemljenima da oblikuju uzorke na metalnoj površini. Primjenjivali su je i mezopotamski obrtnici, ali Sumerani su vjerojatno bili prvi koji su prakticirali ovu tehniku obrade metala.
Umjetnici filigrana su bili putnici, u potrazi za zlatom, kovanim ili grubim. Zatim su ga vagali, zagrijavali u tavi s drvenim ugljenom, sabijali u žicu i na kraju radili prema detaljnim majstorskim nacrtima. Konačni proizvod na kraju je izvagan, a umjetnici su primili svoju plaću.

Filigran u Hrvatskoj
U starohrvatskim dalmatinskim grobovima IX. i X. st. naušnice se nadovezuju na kasnoantičke i bizantske oblike. Domaći majstori s vremenom stvaraju lokalne inačice. Nekada je svaki dalmatinski grad i otok i veće selo unosilo vlastiti stil u svoje srebrne filigrane. Često se koristio privjesak u tradicionalnom obliku kugle poznat kao toka. Danas nerijetko tijekom svadbenih obreda mladoženje umjesto kravate nose gumb od toke, filigranskog klasika Dalmacije.
Trgovačke veze s Venecijom doprinose prodoru novijih oblika filigrana u hrvatsko priobalje. Sredinom 20. stoljeća na njegovo jačanje snažno utječe priljev filigrana s Kosova. Kraj je to velikog rudnog bogatstva i bogate tradicije zlatarstva i filigrana razvijenog pod utjecajem Bizanta.