Djela zadarskih zlatara su jedan od najdragocjenijih simbola zadarske kulturne baštine i svjedoče o bogatom umjetničkom nasljeđu grada. Velik dio predstavljen je postavom stalne izložbe crkvene umjetnosti „Zlato i srebro Zadra“.

Početak zlatarstva u Dalmaciji

Na području Hrvatske zlatni nakit potječe iz pretpovijesnog razdoblja. Iliri i Kelti kasnije nastavljaju s izradom nakita od zlata.

Izrada zlatnog nakita doživljava procvat dolaskom Rimljana, kada počinje i kovanje novca od zlata. Dio zlata tadašnje provincije Dalmacije odvozi se u Rim. Uz novac, najviše su se izrađivale ogrlice, narukvice, prstenje i ukrasne igle. U izradi se koriste lijevanje, cizeliranje, tordiranje, granulacija, filigran i druge tehnike tog doba.

U srednjem vijeku u Dalmaciji prevladava utjecaj bizantskog zlatarstva. Stvaraju se brojne radionice starohrvatskog nakita, ponajviše raznih tipova zlatnih naušnica.

Prelaskom s 13. na 14. stoljeće dolazi do rasta zlatarstva, osobito u Dubrovačkoj Republici. Zlato se dobivalo uglavnom iz srpskih i bosanskih rudnika. U 15. i 16. stoljeću zlatarstvo doseže vrhunac, s izvozom u druge krajeve. 1277. godine Republika postavlja standarde kvalitete u odabiru materijala za izradu nakita od zlata i srebra. Svaki komad nakita od zlata i srebra morao je biti obilježen službenim žigom Dubrovačke Republike i inicijalima majstora.

Osim Dubrovnika, centri zlatarstva su bili Zadar i Split te Trogir i Rab, sve do 17. stoljeća.

Zlatarstvo srednjevjekovnog Zadra

Srednjovjekovni Zadar bio je cijenjeno europsko središte zlatarskog obrta, sa zlatarskom bratovštinom Svetoga Križa osnovanom 1176. godine.

U gradu od šest tisuća stanovnika radilo je više od 20 zlatara. Njihov je ceh u 13. stoljeću bio od velikog ugleda te su imali i svoju ulicu contrata aurificum, kasnije ruga aurificum.

Bratovština je uspješnim djelovanjem najviše doprinijela procvatu zadarskog zlatarstva, sve do njenog ukidanja 1808. od strane francuske uprave.

Tijekom romanike, gotike i renesanse natraženiji su bili relikvijari (moćnici) i crkveni liturgijski predmeti.

Relikvijar ili moćnik je spremnik u kojem se čuvaju i izlažu na štovanje relikvije (ostatci kostiju, odjeće ili predmeta u svezi s pojedinim svetcima ili kakve druge svete moći).

Izrađuju se u obliku kutije, medaljona, posude, ljudske glave, ruke, noge itd., od plemenitih kovina, bjelokosti i drugoga skupocjenog materijala te ukrašavaju draguljima, emajlom, reljefima.

Zato imaju često veliku umjetničku vrijednost.

Često su od plemenitih kovina, zatim kristala ili bjelokosti, ali mogu biti i od drva.

Najpoznatiji relikvijar tog vremena je škrinja Sv. Šimuna, rad zlatara Franje iz Milana.

Službeno je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije.

Kraljica Elizabeta Kotromanić, supruga ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika Anžuvinca, željela je da nakon tri kćeri rodi sina. Kao zavjetni dar naručila je ovu pozlaćenu srebrnu škrinju i dala je izraditi u Zadru.

Škrinja se danas čuva u crkvi Sv. Šimuna (prethodno Sv. Stjepana) u Zadru.

Osim umjetničke vrijednosti ima i povijesno značenje. Prikazuje važne povijesne događaje i svakidašnji život Zadrana te izgled pojedinih dijelova grada.

Nakit srednjevjekovnog Zadra

U ovom razdoblju nisu jednako zastupljene sve vrste nakita. Prstenje je bilo najčešće, vitice rijetke, a o narukvicama srednjeg vijeka nema podataka.

Naušnice su češće u 14. i prvoj polovini 15. st. te od druge polovine 16. st., a tek će od 17. st. doživjeti svoj najveći razvoj. Najzastupljenije su naušnice s tri granulirana koljenca.

Uglavnom se radi o nakitu izrađenom od najvrijednijih materijala, ponajviše od zlata, zatim pozlaćenog srebra i rjeđe od srebra.

Plemeniti metali prevladavaju i kod šireg puka, pa se bakar i bronca vrlo rijetko koriste..

Kao tehnike ukrašavanja koriste se filigran, emajl i niello-tehnika. Vrlo se često koristi ukras od bisera, pored safira i rubina. Od 16. st. češće se javlja koralj, zatim poludragi kamen karneol. U drugoj polovini 16. st. prvi se put javljuju moretti i peružini. Pojavljuju se i imitacije dragog kamenja, staklena zrna i gorski kristal.

Ovo je razdoblje početka izrade nakita koji danas prepoznajemo kao hrvatski tradicijski nakit.

Ponudu tradicijskog nakita Zlatarne AR možete pregledati ovdje.