Zaručnički prsten je tradicionalni znak vječne ljubavi. Simbolika i značaj njegovog darivanja nisu se promijenili stoljećima.
Sredinom prošlog stoljeća pokrenuta je kampanja južnoafričkih rudnika po nazivom “A Diamond is forever“. Ovom kampanjom dijamant je uskoro postao simbolom obećanja vječne ljubavi i odanosti.
Ipak, s vremenom se mijenjaju navike pri odabiru zaručničkog prstenja. Najčešći izbor još je dijamantno prstenje, no originalan ili individualno dizajniran prsten danas može s lakoćom prevagnuti prilikom odabira.

Povijest zaruka
Približno u II. stoljeću prije Krista Rimljanke su nosile posebno prstenje kao znak ljubavi i poslušnosti suprugu. Prstenje je bilo od bjelokosti, bakra i željeza.
890.godine papa Nikola proglašava posebnim proglasom zaručnički prsten kao namjeru muškarca da oženi ženu. Papa Inocent III. 1215.godine dodaje kako budući mladenci trebaju čekati godinu dana od čina zaruka do vjenčanja.
Zaručničko prstenje s dijamantima, dragim kamenjem i plemenitim metalima počinje drugom polovicom XIX. stoljeća. To je progresivno doba britanske kraljice Viktorije, tijekom kojeg je eksploatacija kolonijalnih rudnih bogatstava u punom jeku. Zaručničko prstenje tako postaje i statusni simbol visokog društva.

Zaručnički prsten obično se stavlja na prstenjak (četvrti prst) desne ruke, prema hrvatskoj tradiciji.
Prema vjerovanju starih Egipćana, u njemu nalazi vena amoris, vena koja vodi do srca.
Običaji drugih zemalja svijeta dopuštaju mogućnost i desne i lijeve ruke.
Zaručnički prsten nije niti običan poklon niti običan komad nakita.
Najveći dio njegove vrijednosti je u simboličkom značaju koji ukazuje na bezvremenost i neraskidivost.