Zlatni lanci/lančići su najraznovrsniji tip ukrasa ili nakita. Mogu se nositi ispod ili iznad odjeće te kombinirati s drugim ukrasima od zlata i srebra.

U antici su nastajali u dugotrajnim procesima kao rezultat mukotrpnog ručnog rada. Topljenjem zlata najprije se izrađivala žica izvlačenjem. Žica bi se potom uvrtala u prstenove različitih oblika i veličina. Gotove veze glavnog lanca pričvršćivale su se jedna za drugu i spajale lotanjem. Na kraju bi se proizvod završno obrađivao i polirao na završni sjaj.

Danas se zlatni lančići mogu izrađivati i ručno, ali određene vrste tkanja zlatnih lanaca izrađuju se na posebno opremljenim strojevima. Time su osim prihvatljivijih cijena omogućene promjene dizajna proizvoda, te postizanje vizualne lakoće i sofisticiranosti.

Pronađite za sebe ogrlicu iz naše ponude i uživajte u promjeni.

Bizantski nakit se vješto nadogradio na postojeću rimsku tradiciju.

Rimske tehnike i stilovi nastavili su tvoriti temelje bizantskih zlatarskih vještina, a pojavile su se i razne inovacije poput uporabe kršćanske ikonografije te daljnjeg usavršavanja novih i starih tehnika.

Bizantski nakit imao je veliki utjecaj na izradu osobnih ukrasa u ostatku srednjovjekovnog svijeta, što je rezultiralo sjevernoeuropskim romaničkim stilom nakita.

Bizantsko Carstvo je bilo bogato, s brojnim rudnicima zlata unutar svojih granica, a njegov geografski položaj bio je savršen za trgovinu između Istoka i Zapada. Uspješni trgovci, vojni časnici i visoki dužnosnici u administraciji carstva bili su u poziciji priuštiti si luksuzni nakit.

529. godine nove ere car Justinijan preuzeo je zakone koji reguliraju nošenje i korištenje nakita u novom skupu zakona, koji će se kasnije nazvati Justinijanov zakonik. U pokušaju da nakit ostane ekskluzivan, Justinijan je odlučio da samo on može odlučiti tko će nositi najfinije dragulje darivajući svoje omiljene ‘sluge’ darovima iz carskih radionica. On izričito piše da su safiri, smaragdi i biseri rezervirani za carevu upotrebu, ali svaki slobodan čovjek ima pravo nositi zlatni prsten.

Važno je napomenuti da carev monopol nije značio da je samo nekolicina visoko rangiranih ljudi nosila nakit. Naprotiv, bilo je dopušteno nositi sve drugo drago kamenje i zlato općenito.

Bizantski draguljari postali su stručnjaci za izvođenje raznih tehnika obrada plemenitih metala i dragulja. Tipična bizantska kutija za nakit bila bi dobro napunjena. Od pokrivala za glavu preko naušnica i ogrlica do lančića za tijelo, narukvica i prstenja, korištene su gotovo sve mogućnosti za ukrašavanje vlastitog tijela.

Kraljevski vez je svojom profinjenom izradom i kvalitetnim materijalima definitivno zaslužio titulu kralja među ogrlicama.

Zamislite glazbenu scenu bez masivnog Bizantskog lanca? Reperi i glazbenici apsolutni su obožavatelji ove vrste lanca.

Impresivan izgled bizantskog lanca postignut je posebnom kompozicijom karika lanca.

Sastoji se od nekoliko okruglih i ovalnih petlji, koje su spojene u parovima.

Proces izrade počinje s dvije paralelne ušice koje su spojene okomitim parom. Cijeli aranžman je fiksiran s još jednim parom okomitih ušica, koje su preklopljene na stražnju stranu. To uzrokuje da se drugi par petlji razdvoji i formira oštar kut. Između drugog i trećeg para ušica, zadnji par, opet okomiti, koji se zatim zakvači unutra. Četvrti par zatim istovremeno tvori posljednju i prvu kariku lanca.

Nakon što je postignuta željena duljina, veze i kopča se sastavljaju, a lančić se uranja u posebnu crnu kupku. Završna sjajna površina se dovršava ručnim poliranjem na kotaču za poliranje. Ovaj završni korak ostavlja visoke dijelove srebra svijetle i dijelove manje istaknute (reljefe) u crnom.