Zlatarstvo je životni poziv umijeća lijepog i predstavlja jedinstven spoj obrta i umjetnosti.
Zlatarstvo označava tradiciju, umijeće, detalje i ljubav prema svakom izrađenom komadu.
Zlatarstvo
Zlatar je profesionalac koji koristi tradicionalne ručne zanatske tehnike i specijalizirane alate za uporabu plemenitih metala u izradi skulptura, nakita, posuđa u ukrasne, vjerske i uporabne svrhe, i, općenito, u umjetnosti.
Svaki komad koji je izradio zlatar je unikatan i personaliziran.
Zlatarstvo je zanat koji seže stoljećima u prošlost, pa i danas postoje zlatari koji svoj život posvećuju izradi umjetnina od plemenitih metala.
Umijeće zlatarstva se tradicionalno prenosi s koljena na koljeno.
Tehnike
Zlatari danas koriste brojne dekorativne tehnike kako bi stvorili prava umjetnička djela.
Starije tehnike su tradicionalno ručne, poput kovanja, lijevanja, iskucavanja i cizeliranja, niello, emajla, filigrana, granulacije i punciranja.
Novije tehnike su mehanizirane, poput valjanja, tiskanja, giloširanja i elektroplatiranja.
Tehnike
Zlatari danas koriste brojne dekorativne tehnike kako bi stvorili prava umjetnička djela.
Starije tehnike su tradicionalno ručne, poput kovanja, lijevanja, iskucavanja i cizeliranja, niello, emajla, filigrana, granulacije i punciranja.
Novije tehnike su mehanizirane, poput valjanja, tiskanja, giloširanja i elektroplatiranja.
Materijali
Od plemenitih metala, samo se platina upotrebljava u čistom stanju.
Zlato i srebro moraju se koristiti u obliku legura, dakle s primjesama drugih kovina (najčešće bakar i cink).
Izuzetak čine slučajevi uporabe zlata bez primjesa, kada se od tankih niti i listića izrađuju obloge drvenih kipova i okvira slika, ili služe za izradu mozaika, iluminacija i vitraja.
Nerijetko se zlatarski predmeti izrađuju i od neplemenitih kovina, pa se naknadno pozlaćuju ili posrebruju.
Kratka povijest zlatarstva
Povijest zlatarstva seže daleko u prošlost, pa najstariji pronađeni zlatni nakit datira još iz neolitika (sredina III. tisućljeća pr. Kr.).
Od XI. st. u Europi je uvedeno punciranje (otiskivanje oznake autora ili radionice te zakonom propisane finoće zlata ili srebra).
Brojni renesansni umjetnici izrađivali su vrhunske predmete zlatarskog obrta kao i predloške za rad samih zlatara.
U vrijeme baroka izrađivali su se raskošni crkveni liturgijski predmeti (moćnici, oltari, pektorali, biskupski štapovi, relikvijariji), dok je u rokokou prevladavala precizna izvedba sitnih uporabnih i ukrasnih predmeta.
U klasicizmu se zlatarstvo oslanjalo na antičke uzore. Pokret Arts and Crafts Movement sredinom XIX. stoljeća u Engleskoj označava povratak na jednostavne oblike i ručnu proizvodnju uporabom starih tehnika. Secesija je predstavljala procvat zlatarstva, s pojavom brojnih vrhunskih kreatora nakita vrhunske vrijednosti, poput npr. ruskog zlatara francuskog podrijetla Carl Peter Fabergéa, poznatog po kolekciji raskošno ukrašenih rastavljivih jaja.
Kratka povijest zlatarstva
Povijest zlatarstva seže daleko u prošlost, pa najstariji pronađeni zlatni nakit datira još iz neolitika (sredina III. tisućljeća pr. Kr.). Od XI. st. u Europi je uvedeno punciranje (otiskivanje oznake autora ili radionice te zakonom propisane finoće zlata ili srebra). Brojni renesansni umjetnici izrađivali su vrhunske predmete zlatarskog obrta kao i predloške za rad samih zlatara. U vrijeme baroka izrađivali su se raskošni crkveni liturgijski predmeti (moćnici, oltari, pektorali, biskupski štapovi, relikvijariji), dok je u rokokou prevladavala precizna izvedba sitnih uporabnih i ukrasnih predmeta. U klasicizmu se zlatarstvo oslanjalo na antičke uzore. Pokret Arts and Crafts Movement sredinom XIX. stoljeća u Engleskoj označava povratak na jednostavne oblike i ručnu proizvodnju uporabom starih tehnika. Secesija je predstavljala procvat zlatarstva, s pojavom brojnih vrhunskih kreatora nakita vrhunske vrijednosti, poput npr. ruskog zlatara francuskog podrijetla Carl Peter Fabergéa, poznatog po kolekciji raskošno ukrašenih rastavljivih jaja.
Zlatarstvo u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se zlatarstvo značajnije razvijalo od doba Rimljana.
U XI. st. pojavljuju se prvi značajni domaći zlatari, a Zadar, Split i Dubrovnik postaju istaknuta središta domaćega zlatarstva, posebno u izradi moćnika svetaca i crkv. liturgijskih predmeta romanike, gotike i renesanse.
O zadarskom zlatarstvu više možete pročitati ovdje.
U sjevernoj Hrvatskoj od XIV. st. jačaju Zagreb i Varaždin kao zlatarska središta domaćih i stranih majstora.
